Vodič kroz život za bezbrižne...
Dnevnik Dvorske Lude
Anketa
JE LI BOLJI POTTER ILI FRODO?





Blog
ponedjeljak, siječanj 4, 2010
Evo, da ne propadne tekst jer kada se (i ako se uopće) objavi, bit će i Uskrs...

Dočekati Novu godinu uz male ekrane na prvu loptu zvuči kao gruba zajebancija jer dobro je poznato da ovaj tip zabave prihvaćaju samo oni prikovani za krevet, nesretnici u noćnoj smjeni, samotnjaci bez interneta i ljudi koji su se odavno pozdravili sa društvenim životom. Nitko zaista ne dočekuje Novu uz TV. Možete biti prisiljeni na taj pakao ili je cijeli cirkus dio pozadinske buke na koju se pijani slavljenici najčešće ne obaziru.

Domaći televizijski dočeci po dobrom su starom običaju katastrofa koju valja izbjeći ako je ikako moguće pogotovo ako ste jedan od praznovjernika koji smatraju da će im biti onako kako su u novu godinu ušli. To bi u ovom slučaju moglo značiti da će vam cijela godina biti otužna, dosadna, jednolična i prije svega prepuna stvari koje ne želite gledati ili ste već vidjeli. A uz politička zbivanja koja bude nadu u gore jučer, treba li vam zaista dodatna nesreća?




Novogodišnji dar koji nitko ne želi...


RTL je po tom pitanju uvjerljivo najgori i zaista se ne isplati pisati o ljudima koji se ni ne trude osmisliti bilo kakav doček i udaraju po filmovima koji nisu zanimljivi čak i ako ih niste pogledali prije 10 godina. HRT je u svoj „Cirkus“ uložio 750 tisuća kuna što je rezultiralo promašajem od 750 tisuća kuna koji je na kraju pogledalo nesretnih 13 posto gledatelja. Zašto? Pa, nikad nije loše vratiti se barem dvadeset godina unazad i pogledati novogodišnji program uz koji su uživali naši stari. Pogađate, najviše gledatelja svoju je patnju ostvarilo uz pomoć programa Nove TV što je užasno obradovalo Sinišu Svilana koji je to, nesumnjivo, doživio kao pobjedu i dokaz superiornosti.

I dok ostatak svijeta televizijskim programom miče granice i otvara vidike, Hrvatska kao da se vraća u prošlost jer ljubitelji dočeka Nove godine uz TV prijemnike vratili su se u vrijeme kada je „Jel' me netko tražio“ bio svjež dokaz da je humor nekima još uvijek nepoznanica. Kao prvo, teško je povjerovati da se ta strahota još uvijek emitira unatoč prvoloptaškom humoru koji tjera da se zapitate nije li već vrijeme da se riješimo prežvakanih viceva o punicama i nastupa izvođača kojima je to najčešće posljednja stanica prije odlaska u zaborav ispunjen ispadima u alkoholnom stuporu. Problem ne leži čak ni u činjenici da se takvo što emitira već u tome da je gledanost zapanjujuća što nam govori da nam je to očito najbolje od onog što se nudi.

A što se nudi?



Zašto mijenjati ono što je valjalo 1986?


Želje, čestitke i pozdravi, Jel' me netko tražio i niska hitova za balkansku dušu. Morate se zapitati koja je ovo godina i jesu li gledatelji svjesni da postoji nešto osim polaganog umiranja uz šund. Čak i ako pretpostavljate da su uz male ekrane samo mentalno mrtvi, nemojte ih podcjenjivati jer mogli bi se iznenaditi. U 2010.uz želje i pozdrave i turbo-folk? Pa ako Internet do sada nije ubio televiziju, vrijeme je da to učini jer ovo je kriminal čak i u okvirima lokalnih televizija koje su na takve strahote prisiljene. Jednostavno dići ruke od svega i zaključiti kako je to dovoljno dobro prije svega je podcjenjivanje gledatelja, a tek onda dokaz da je došlo vrijeme za promjene jer - možda će zvučati naivno - od televizija očekujete određeni nivo ili barem želju za neprestanim napretkom, a ne povratak u vrijeme kada je ovakvo sranje bilo „dovoljno dobro“.

No, je li riječ o podcjenjivanju?

Ovo je u isto vrijeme slika naših dosega, činjenica da kriteriji više uopće ne postoje, ali prije svega dokaz da Nova TV zna da nismo zaslužili bolje. Očito je dovoljno pustiti narodnjake, podijeliti par štednjaka, na uobičajenu scenografiju nakeljiti par kuglica i lampice i imate najgledaniji show. Loša gledanost takvog cirkusa pokazala bi da neke stvari treba mijenjati i da seljačke fore više nisu dovoljne, ali ako iza vas stoje i gledatelji koji su oduševljeni kada tezgaroši udare po talambasu i Casio sintesajzeru i zapjevaju im „baš onu koju su naručili“, bojim se da nismo daleko od nove godine uz rasplesanog medvjeda i pozdrav sinu koji nas gleda u kasarni.



Dragi sine...


Drugim riječima, jebite se čobani jer bolje niste ni zaslužili. Sretna vam 1986.

sett @ 14:49 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 13, 2009
...i završili novi album...



Naime, dovršavajući svoj album paralelno sam radio još jedan. Grupa se zove Krankšvester i do kraja godine završit ćemo album koji je još uvijek neimenovan. Na stranu to što se radi o materijalu koji je rađen kao čista zajebancija koju smo započeli albumom "U potrazi za nekim čankirom", neopisivo sam zadovoljan učinjenim. Plesno sranje, gotovo pop (iako ne vidim koji bi radio puštao pjesme s takvim tekstovima) i prije svega pozitivan i neopterećujuć. Broj pjesama još je uvijek nedefiniran, ali otprilike smo tu. Treba još dovršit "Ubit ću te", "Čoban II", "Taj Novac" i još eventualno jedan povratak na "new beat" zvuk devedesetih, ali više-manje, sve je skoro gotovo.



Ovog puta idemo na službeno izdavanje albuma iako i dalje ne vidim neku korist od klasičnog izdavaštva, ali ovaj materijal kao da mi baš odgovara za službeni CD.

Album sam 2x skoro u potpunosti izgubio. Naime, riknuo je hard i izgubio sam gotovo dovršeni spot za "Bez Kompromisa" koji sam baj d vej montirao sam i na njega potrošio najmanje milijardu sati.  Uglavnom, ljubitelji morbidno glupih srednjoškolskih dosjetki, plesa, klubova i sveg onog u što se hip-hop posljednjih godina pretvorio, napokon će doći na svoje. Drugim riječima, pedesetak ljudi koji slušaju to što radimo doći će na svoje.


Joj, napokon!!!

Imam i jednu super glupu reklamu koja će uskoro osvanuti na netu, ali o tome nešto kasnije...
sett @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 10, 2009

Serem... Nisam pronašao unutarnji mir, a klanjam se isključivo Beelzebubu...


Hrvatsku ponovno trese međunožno-bradavična groznica.

Oči naroda pilje u naznaku bradavice Lane Jurčević. Je li riječ o sjeni ili se to aureola sramežljivo nazire iz grudnjaka mlade pjevačice? Tko bi ga znao. U ovakvim nam trenucima baš nedostaje stručnjak za ispale bradavice, usmine i guzice koji bi nakon višednevnog vijećanja iznio službeni stav Ureda za medijski tretman sisa, guzica i međunožja. I ne radi se o pretjerivanju jer interes za golotinjom nije bio toliki otkad se Darko Milinović Balboa razodjenuo, vježbao i pripremao za veliki meč protiv ruskog prvaka Ivana Drage. Upravo je nevjerojatno ovo slinjenje na ispadanje dijelova tijela, a ovakav interes bez ikakve sumnje iziskuje otvaranje barem nekog malog ureda koji bi se bavio takvim sranjima. Ako ništa drugo, pridonijelo bi to cjelokupnom apsurdu situacije. Čim nekom ispadne sisa u roku od tri dana pojave se još barem tri slične fotografije iako se na njima ne vidi ništa posebno. „XY ispalo cca 30 mm donjeg dijela dupeta – Vrijeme za anticelulitni tretman?“ ili „Preuska haljina nije mogla obuzdati nabujalo poprsje XY“.

Nažalost, nije svaka guzica vijest.



...that's that boo-tay


I ne treba se živcirati oko ovakvih bedastoća. To je ono što nam živote čini zabavnim jer sve je dobro dok se radi o golotinji Lane Jurčević, a ne političara koji se u ugodnom hladu gaja kurče onim što su postigli u teretani. Ne želim ni razmišljati koje bih si oko prvo iskopao da nas mediji počnu terorizirati fotografijama bradavica Luke Bebića, Dragana Primorca ili Miroslava Tuđmana. Doduše, jedan „boob-slip“ Nadana Vidoševića sasvim bi sigurno unio radost u živote kućanica diljem Hrvatske koje bi jednim velikim „opa“ pozdravile tu otromboljenu sisu. Na sreću običnog puka i naše djece, sise političara (još uvijek) nisu predmet rasprave jer u suprotnom bi Vidošević bio prisiljen operirati ne samo glasnice već i prsa. Vratio bi se među ljude s novim parom „ajnc a“ sisa, silikonskim umecima u guzovima i osmijehom od milijun sumnjivih poslovnih poteza.

Ali, dosta o strahotama koje zamračuju um i uništavaju dušu.



Markantan, a ni žene ne tuče...


Ovaj sveopći interes za nečijim međunožjem ponovno povlači jedno prastaro pitanje koje je s nama od samih početaka fotografiranja onog što se nalazi među nogama poznatih. Razmislite malo. Kada bi ovog trenutka uzeli fotoaparat i krenuli gradom snimati što tko ima među nogama, netko bi vas u prvom redu izudarao zbog ponašanja karakterističnog za izopačene manijake i voajere (što biste u tom slučaju svakako bili), a kroz nekoliko bi sati završili na policiji jer vrebanje žena i čekanje trenutka kada će nekoj od njih sijevnuti usmina ili klitoris, tretira se kao ponašanje koje ne dolikuje poštenom građaninu ove zemlje.

I nakon svega naslovi glase „ispalo joj ovo ili ono“. Ne, ne, nikom nije ništa ispalo, ti si majstore ležao na pločniku i čekao „pussy shot“ trenutak. To se ne zove fotografija poznatih već upskirt. 




Ovo izgleda kao intervju s pičkom...


sett @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TEST
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
230544
Index.hr
Nema zapisa.